„Prestati čitati knjige, znači prestati misliti“, riječi velikog Dostojevskog koje su moto Trga od knjige, danas možda više nego ikada ranije imaju sudbinsko značenje. Živimo u vremenu digitalizacije i brzog prenosa podataka, što nam omogućava da dobijemo obilje korisnih informacija koje, čini se, sve manje razumijemo i primjenjujemo jer nam vid zamagljuju prolazne vrijednosti i nepodnošljiva brzina kojom danas živimo. Znanje prikljupljano hiljadama godina dostupno nam je lakše nego ikada u ljudskoj istoriji, ali je sve manje onih usmjerenih na potragu za njim.
Zato su važne knjige. Knjige zadiru duboko ispod površine, traže od nas da promišljamo svijet i sebe, da spoznajemo, razumijemo i prihvatamo drugo i drugačije. Kroz knjige, mi učimo život.
Zbog svega toga, predstavlja mi izuzetno zadovoljstvo što nas je i ove godine na Belavisti okupila knjiga. Međunarodni sajam Trg od knjige već gotovo dvije decenije istrajava u misiji da u Herceg Novom, gradu koji su mnogi veliki pisci zvali domom i inspiracijom, promoviše vrijednost pisane riječi.
Gradska biblioteka i čitaonica i Sekretarijat za kulturu i obrazovanje Opštine Herceg Novi potrudili su se, kako ove, tako i prošle godine, u jeku pandemije, da pripreme program visokog kvaliteta za publiku svih
generacija. Pored sadržaja posvećenih velikanima svjetske književnosti i savremenim piscima, važno je i to da posebno mjesto na Sajmu zauzimaju dječija i izdanja iz Boke.
Vjerujem da ćete se složiti, u najtežim vremenima svi zajedno moramo čuvati kulturu, njegovati je i ulagati u nju. Kultura, kao i kultura čitanja knjiga, naš je odraz - ako dozvolimo sebi da je zanemarimo, ma kakva pošast da nas je zadesila, učinićemo grijeh, prema sebi i onima koji će doći za nama.
Želim vam da uživate u Trgu od knjige i da se na ovom mjestu sretnemo i sledeće godine, kada ova manifestacija bude proslavljala jubilej – 20 godina postojanja."
__________________________________________________________________________________________________________
" Dragi prijatelji, ja sam večeras veoma počastvovan, više nego što se riječima može opisati, jer je Trg od knjige mjesto mog književnog i intelektualnog sazrijevanja. Počelo je montiranjem štandova i polica, sa divnim društvom iz ove Biblioteke/čitaonice; ovdje sam godinama pažljivo osluškivao glasove naših najmudrijih i najkreativnijih umjetnika, bio svjedok istinskih svetkovina poezije, proze, muzike i slikarstva – pred ljudima koji dolaze i odlaze, kao večeras, a svi oni, svi mi – i gosti i domaćini – čitavim svojim bićem osjećamo da je ovo grad sa veličanstvenom književnom i duhovnom tradicijom. A ta nas
činjenica, dragi prijatelji, veoma obavezuje.
Ovo je grad Iva Andrića, Alekse Šantića, Sima Matavulja, Mihaila Lalića, Stevana Raičkovića... Ovdje, ovim parčetom obale, od Savine do Tople, hodao je mladi Rade Tomov, ovdje prvi put vidio knjigu i sricao prva slova, da bi odavde uzletio prema Lovćenu i na visini genijalno propjevao. Upravo taj đak sa Tople svojim blistavim stihom uredio je naš nacionalni enterijer, duhovni i pravoslavni. On je svojom
misaonom i emotivnom snagom uspostavio našu kulturnu i političku gramatiku.
Još više, on je stvorio dragocjeni i spasonosni etar srpskog zajedništva, u kome i danas odzvanjaju snovi, nade i traume miliona Srba širom svijeta. Zašto je nama, večeras, na Trgu, NJegoš toliko važan? Nikada se ne smije zaboraviti: ono što je u NJegoševo vrijeme zaista postojalo, bilo je nekoliko porobljenih i deprimiranih srpskih teritorija. Tada on stupa na scenu, budi Srbe i poziva ih da ostanu zajedno.
Sada, mi opet imamo teško ranjeno, raskomadano nacionalno tkivo. U takvim okolnostima, strahovito je važno čitati Njegoša, evocirati NJegoša, razumjeti kako se razvijala ta misao, kako su ti tekstovi nastali, kako su sačuvali svoj jedinstveni intenzitet. To znači sadržaj njegovog pisma uključiti u sadašnjost. Današnja Crna Gora naročito, a ni današnja Srbija, kao da nisu svjesni konstitutivne, zasnivajuće težine Njegoševog pisma. Ne osjećaju Njegoševu apsolutnu savremenost i ogroman značaj njegovih stihova za nacionalnu samoodbranu.
On je bio pustinjak cetinjski, do tada neviđena figura u jednostavnom i surovom kontekstu, ali duhovne sile koje on pokreće svojom pojavom, akcijom i pismom ne smiruju se ni danas, kao čvrsti temelj i oslonac, u najširim narodnim i najvišim intelektualnim krugovima, pretvarajući se u klasični znak srpske kulture i duhovnosti.
Kao što znate, ja dolazim iz Andrićgrada. Kad izađeš na glavni trg u Andrićgradu, istim pogledom možeš prigrliti spomenike Iva Andrića i Petra II Petrovića Njegoša. Taj susret na trgu je, u mom doživljaju, svakodnevni veličanstveni umjetnički poduhvat. Živ i životvoran, vaseljenski a srpski. Ovaploćena fantazija jednog od najvećih pisaca i jednog od najvećih filmskih umjetnika današnjice. Iva Andrića i Emira Kusturice. I Andrićgradom, kao i Herceg Novim, hodaju dobri ljudi svih vjera i nacija, i njegovim trgovima, kao i ovim, lebdi radost slobodnog stvaralaštva.
Ni u Andrićgradu nema potpuno zaboravljenih uspomena; postoje samo skrovita mjesta, nezaliječene rane, zataškani sukobi. I tamo, kao i ovdje, u neposrednoj blizini svakog bola, svakog uzdaha, u samom središtu naše patnje boravi, srećom, i jedan uzvišeni, plemeniti saučesnik. Ivo Andrić. Ne zapisivač, ne arhivar; možda vidovnjak, možda ledeni svjedok, jer su njegove riječi ponekad nepodnošljivo jezgrovite.
Andrićeva proza, koja je svoj konačni smiraj, svoju kuću, potražila baš ovdje, u Herceg Novom, ostvarila je neke od epohalnih mogućnosti srpskog jezika. Po njoj su generacije pisaca uvježbavale sposobnost verbalnog sažimanja istorijskog gradiva, po njoj su navijali, i još uvijek navijaju, sintaksičke časovnike. NJegovom uravnoteženom rečenicom disciplinovan je, produbljen i oplemenjen čitav niz
strategija pisanja o granici između svjetova – a granica je ipak ostala neprekoračiva. Ja vjerujem da je u Andrićgradu, baš kao u Herceg Novom, kodirana pripovjedačka matrica naše pokolebane, smirenja željne duhovnosti. Povijamo se, tautološki, na vjetrometini istorije, na istim trgovima i ćuprijama, pod istim nebom balkanskim. Baš to i jeste neuporediva, dvosmislena snaga Andrićevog stila: beskrajno upisivanje vlastite smrti, čiji je trag neizbježni preporoditelj našeg malaksalog identiteta. Bilo je: više žalosti nego radosti. Neka bude: više radosti nego žalosti! Neka bude što biti ne može!
I još bih nešto dodao. Još bih vam jedan pozdrav prenio. Na Mećavniku živi čovjek koji je širom planete pronio slavu i moć srpske fantazije – u svijetu koji na ovu našu stranu ne gleda nimalo blagonaklono. I oni koji naš jezik uopšte ne razumiju, i oni koji neće da ga razumiju, pokoreni su snagom njegove imaginacije – silovitim prodorom mašte sa istoka, čudesima i snoviđenjima, beskrajnom radošću i beskrajnom tugom koju njegova umjetnost vaskrsava.
Emir, Nemanja Kusturica. Njegova umjetnost po svemu pripada slovenskoj, srpskoj, pravoslavnoj osjećajnosti. I još – to je umjetnost sa granice, tamo gdje je borba za identitet najteža i
najneizvjesnija. Zbog toga su se na obodu srpskih zemalja po pravilu javljale vodeće figure i glasovi – sa sjevera Crnjanski, sa juga NJegoš i LJubiša, sa istoka Bora Stanković, sa zapada Matavulj, Kočić i Desnica. Ukrštanjem tzv. perifernih snaga i njihovim dozivanjem preko mape, preko rana i traumatičnih zona srpske osjećajnosti, nastala je naša duhovna gramatika, snagom za koju nikad ne znate iz kakvih dubina dolazi i kakvim moćnim oružjima raspolaže. Pred takvom tradicijom nacionalno samorazumijevanje postaje suvereno, a svijest koja čita postaje vlasnik istorije. Čuju se glasovi pomoću kojih i danas stupaju u rezonancu naše rasute nacionalne energije. Kao što je pisao Stefan Mitrov LJubiša: jedna po jedna, sa bolom u srcu, sa znamenjem na čelu. Trešnje, biži, bob, srdele,
skuševi. I gofi.
Pa da i mi večeras – osluškujući te glasove – otvorimo i ovaj naš Trg od knjige stihovima gospodina Alekse Šantića:"
…I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
Pa jednoga dana, kad se Gospod javi,
Kad orlovi naši visoko zabrode
I sa tvojih ruka panu gvožđa tvrda,
Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda
I da s tobom slavim dan zlatne slobode!
__________________________________________________________________________________________________________
